cemma

nedjelja, 08.07.2012.

Htjela bih znati

Tako bih htjela znati
jesi li na onoj zvijezdi tamo
ili još samo u mom srcu živiš...
Htjela bih znati
hoću li te sresti tamo gore
kad jednom odem
i hoću li te prepoznati...
...a onda opet
kao da sve znam
i kao da osjećam
svu ljubav tvoju
i brigu
i radost i bol
i toplinu tvojih dlanova
kao da si ovdje...
ili je to samo moje srce?
...tako bih htjela znati...

utorak, 11.08.2009.

***

Suza u oku
Osmijeh na licu
Tuga u srcu
Sjećanje ...

Vrijeme što teče
Snovi se roje
Spomen se niže
Snatrenje ...

Dolasci krijepe
Molitva blaži
Tišina liječi
Čekanje ...

subota, 27.06.2009.

Kad odem

Kad odem jednom
hoću li te sresti gore?
Hoćemo li znati
da smo se sreli?
Kad budem tamo
hoću li htjeti biti ista
hoću li znati .... ?
Na kraju puta gdje ćeš biti?
Na kraju svega gdje sam ja?

A silno želim da te sretnem...

subota, 13.06.2009.

...

utorak, 09.06.2009.

... i opet ...

I opet s novim danom
dolaziš
I opet s daškom vjetra
šapćeš
I opet sunčevom zrakom
miluješ...

I opet sam ovdje
jer mislim da tu si najbliže!

ponedjeljak, 18.05.2009.

Tu u tišini

Tu u tišini cvijeća i svijeća
Osmijehom dotičem te ja
Čekam da uzvratiš mi povjetarcem
I lelujanjem plamena

Htjela bih baš sad vjerovati
Da znaš da sam tu
I osjetiti kao nekad
Ruku mi najmiliju

I onda se od nekud u meni javi
Tek meni znani glas
i kaže da tamo negdje iznad
nešto se sjeća nas

srijeda, 06.05.2009.

Vrijeme

Kako mjeriti vrijeme otkad te nema
Kad stalo je sve
Kako brojiti dane otkad te nema
Kad sunce ne izlazi

petak, 01.05.2009.

Negdje...

Rekli su da je tvoj posljednji dom
tamo ... negdje daleko...
rekli su da više nikad nećeš doći...

Samo ja znam da to nije istina,
jer tvoj posljednji dom je u mom srcu
i bit ćeš tu dok i ono kuca...

A kad i ono utihne,
grlit ćemo se u vječnosti
među zvijezdama...

subota, 18.04.2009.

Tri godine

Tri godine su prošle otkad te više nema ovdje...
Često se pitam, nije li ipak to samo privid, jer zaista jesi ovdje svaki dan i svaki čas u mom srcu i tada osjećam da jedna obična smrt ne može prekinuti ljubav koja je bila kao naša. Jer ja te volim isto svaki dan, a isto tako i tvoju ljubav osjećam kao i da se nismo rastajali ni na trenutak.
Dragi, ja evo i sada plačem, ali te suze i nisu toliko tužne koliko su izraz ljubavi i zahvalnosti, što smo imali nešto, što mnogi ljudi traže cijelog života i ne nalaze... a mi smo toliko godina uživali obilje ljubavi svakog trena tog trajanja i mogu li drugo, do li biti zahvalna za takvu sreću i dar...
Bili smo jedno drugom luka mira, utočište topline i ljubavi, gnijezdo sigurnosti, kutak sreće u ovom svijetu. Silno bih voljela da si ovdje, ali kad nisi i kad si otišao na svoju zvijezdu, ostajem ovdje povezana s tobom... jer može li vrijeme i prostor uništiti nešto što je čvršće i veće od svega opipljivog i ovozemaljskog? I ovog trenutka ti se smiješim i šapćem ti naše male šale, pa osjećam kako mi odgovaraš u plamenu svijeće ili mirisu cvijeća – ili te ćutim u lakom povjetarcu što njiše zavjese. Mislim... vjerujem da si još uvijek tu! I znam da će tako biti sve do trenutka dok se ne sastanemo tamo negdje odakle se nitko nije vratio.
Volim te i znam da i ti mene voliš uvijek i jednako...

srijeda, 08.04.2009.

Noćas

Noćas si došao i nasmiješio se
Pružio si dlan
A ja sam svoj obraz na nj naslonila
Bio je topao i mek
Kao i nekad
Kao i uvijek što je bio
Pružao je sigurnost
Bio je utočište
Bio je kao gnijezdo ptiću
Ali noć je prošla
I jutro mi je reklo
Da sam tek sanjala.........

Danas ću ti opet odnijeti
Crvenu ružu
I ispričati ti san.........

subota, 28.03.2009.

Zvijezda u noći

Tamo je gore moja zvijezda
Ona što najljepše sja
Tamo me čekaš, znam...

Gledam je noću
Znam da me voliš
Grliš me sjajem
I čekaš me...

U dubokom plvetnilu noći
Ta mala iskrica me miluje
I svjetli k´o oko koje voli...

srijeda, 25.03.2009.

U sivo predvečerje

U sivo predvečerje
Kad svjetla počinju da se pale
Pod golim jednim stablom
Noge su same zastale

Baš ovdje, jednom
Večeri davne daleke
Zastasmo smijući se
Zbog luckaste pošalice neke

Sve je tad bilo smijeh i igra
I sva stabla bila nam ista
A samo to što drži me za ruku
Bila je radost i sreća čista

Danas sam sama pod tim stablom
Danas se samo sjećam svega
I sve je drukčije nego tada
Jer nema njega

I kad bi tuga bar na tren mogla
Vinut se nebu tako visoko
Da molitvom dirne nekoga tamo
I vrati ga da osuši suzno oko

subota, 14.03.2009.

Još uvijek

Još uvijek mislim da si ovdje
Još uvijek čekam korak tvoj
Još uvijek želim zaboraviti,
Da samo si misao i
I da si negdje gore...

Kad šetam našim ulicama,
Još uvijek čujem govor tvoj
I osjećam tvoj dlan u svom
Još uvijek neću vjerovati
Da je to samo san u snu...

I ma da te više nema
I ma da još samo tamo gore,
u miru ponad grada
razgovaram s tobom,
želim vjerovati da me čuješ
i da se isto smiješiš
i zoveš me svojom jedinom...

I kad suze opet teku,
Jer znam da samo sanjam,
Želim vjerovati da sve znaš
I da ćeš doći bar u snu...

nedjelja, 01.03.2009.

Još jedno veče

U ovo sjetno, maglovito veče
Kad tužni se skupljaju sati
Ja opet čekam ko nekad
Da bar privid te vrati

Znam da nema te više
Al suze te moje zovu
Da siđeš u pramenu magle
Barem još večer ovu

Da poljubiš mi obraz i vjeđe
Da blago mi se smiješ
Da opet bude sve kao nekad
I nježno me k sebi priviješ

Al suze ne vraćaju nikog
Ne pomažu ni snovima
A kad mislimo da liječe
Tek stare boli pune novima

nedjelja, 22.02.2009.

Na kraju dana

Kad prođe dan
I veče se krovova hvata
A pramenovi večernje magle
Mekšaju sve oblike
Ja znam da će opet sve
Isto biti
I da sunce više nikad
Onako neće sjati
Kao nekada

Kada se vratim
Sa onog mjesta
Gdje potpuna tišina vlada
Gdje nema više snova
Ni nada
Ja znam da bez sunca
Nema novog dana
Kao nekada

ponedjeljak, 02.02.2009.

Prije vječnosti

Ljubeći tvoj hladni obraz
Zaboravila sam sve
I pamtila sve.
Ljubeći tvoje usnule vjeđe
Odnosila sam tvoje zadnje poglede
U vječnost.
Brišući svoje suze
S tvojih hladnih usana
Dodirnula sam ljubav.
Sjećajući se svega
I zaboravljajući sve
Postala sam dio svemira
U kojem smo zauvijek zajedno...

srijeda, 28.01.2009.

Veo

Od sjećanja sam satkala veo
proziran i lak
niti su pune boja najljepših
vilinskim prahom posutih.
Velom obavijam svoj dan
težak i sumoran
pa mu veo daje sjaj
i boje dugine.
Veo sjećanja vraća sunce danima
i zvijezde noćima
i sve je isto ko nekad
u vrtovima našim ...

utorak, 20.01.2009.

Aleja

U onom tihom parku naših šetnji
bila sam danas.
I onu dugu stazu prešla sam
sasvim sama.
Tužna aleja jablanova pitala me
gdje si,
rekla sam im da si tamo
odakle se nitko ne vraća.
Zašuštali su samo tješeći me,
a ja sam nečujno plakala...

četvrtak, 15.01.2009.

Vjetar

Na dlanovima sam iznijela pepeo
još je bio topao
prosula sam ga nizvodno
od onog našeg mosta.

Lagani vjetar
nije mu dao da sav ode vodom
sitne oblačiće
nosio je prema grmu bijelih cvjetova
a na njihovim laticama
ostao je dašak pepela...

nedjelja, 11.01.2009.

Šetnja u magli

U prolazu se čuju tuđi koraci
i ne znam čiji su.
A možda je netko tko samo traži
da čuje toplu riječ, kao i ja...

I onda samo prođemo
jedno pored drugog
i izgubimo se u magli...

četvrtak, 08.01.2009.

Snijeg

Mek i bijel
Pao je i utišao sve zvukove
Pokrio i omekšao sve obrise
Kada bih bar mogla lebdjeti
Da ne ostavljam tragove
I da ne remetim ljepotu...
Jedan cvijet
Nježan i sam
Ostao je u snijegu...

nedjelja, 04.01.2009.

Mala ptica

...

I ona mala ptica
Tvoja prijateljica
Dolijeće svakog jutra
I traži te
Ona još ne zna
Da te više nema
I da nikad više
Nećeš doći
Ja znam...
A ipak svako jutro te tražim
Ponovo, ponovo...

<	srpanj, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Srpanj 2012 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv